Atraktivna filmska hipi zabava

Kad se prije dvije godine nekadašnji Motovunski filmski festival pod novim nazivom Cinehill prvi put u cijelosti održao na novoj lokaciji, tada u Delnicama i na skijalištu Petehovac ponad mjesta, na ovim stranicama zapisao sam da je to najbolje što se „brdu filmova“ moglo dogoditi. Čast slikovitom istarskom gradiću, tartufima, teranu, maslinovu ulju i stancijama, ali popularna filmska manifestacija koja je od prvog izdanja bila više od festivala, ponekad i toliko više da bi filmovi pali u drugi plan, već je dobrano bila izgubila nekadašnji šarm, a o svježini i poletu da se i ne govori. Godinama prije preseljenja festival je odrađivan gotovo na autopilotu, pri čemu su forte postali koncerti i cjelonoćni tulumi na ulicama, dok su se neosporno vrsni filmovi s A-festivala doimali poput pratećeg programa namijenjenog da mlađarija iz šatora podno brijega ima čime „ubiti“ vrijeme do novog tuluma.

Novi festivalski elan i duh u Fužinama / Snimio Samir Cerić Kovačević

Prošle godine festival je selidbom u Fužine opet doživio promjenu, a na temelju tog i ovogodišnjeg izdanja može se zaključiti da je to bio pun pogodak. Ne samo zbog toga što su Rakov jarak pored jezera Bajer, gdje su smještene četiri festivalske pozornice (Kino Bauer, Kino Mak, Kino u šumi i VR kino), Jezero Lepenica s CineKampom te sam centar Fužina s Kinom Golik i Kinom pod branom, zahvalnije lokacije od onih na Petehovcu, nego i stoga što su mjesto i okolna priroda s neizostavnim jezerom atraktivnije lokacije.

Kadar iz nagrađene humorne drame Muhe meksičkog redatelja Fernanda Eimbckea

No možda najvažnije, i ovog se srpnja osjetio pravi festivalski elan i duh, novi polet i entuzijazam svih sudionika, organizatora podjednako kao i publike i gostiju. Među potonjima je bilo nekoliko uistinu zvučnih imena, poput švicarsko-austrijskog scenarista i redatelja Edwarda Bergera, autora Oscarom nagrađenih filmova Konklava i Na zapadu ništa novo, koji se i u osobnoj komunikaciji pokazao jednako srdačnim i elokventnim kao i u službenim druženjima s gledateljima, i glumačke legende Zijaha A. Sokolovića, koji je na festivalu predstavio svoj novi film Paviljon u režiji Dine Mustafića, ali i Slovenca Damjana Kozolea (Slovenka, Noćni život), koji je stigao s intrigantnim novim dokumentarcem OHO film, o djelovanju i utjecajima avangardne slovenske umjetničke skupine OHO tijekom druge polovice 60-ih i početkom 70-ih godina. Dok je Berger ovogodišnji dobitnik Nagrade Maverick, koja se dodjeljuje autorima koji nepokolebljivo pomiču granice filmskog izričaja, njeguju slobodan duh i krasi ih snažan umjetnički identitet, Sokoloviću je dodijeljena Nagrada 50 godina, kao filmskom (u njegovu slučaju svakako i kazališnom) profesionalcu koji dulje od pola stoljeća daje izuzetan doprinos sedmoj umjetnosti.

Odabrani i nagrađeni filmovi, dakako, ni ove godine nisu zakazali. Naprotiv, prikazana su redom iznadprosječno uspjela ostvarenja, primjerice pulski laureat Koke Igora Jelinovića, među kojima su nagrade ponijela uistinu najzanimljivija, a možda i najbolja ostvarenja. Glavna nagrada Propeler Cinehill pripala je humornoj drami Muhe meksičkog redatelja Fernanda Eimbckea, djelu koje je na ovogodišnjem Berlinaleu ovjenčano Nagradom Ekumenskog žirija, naglašeno humanoj i emotivnoj storiji o usamljenoj sredovječnoj ženi koja je iz financijskih razloga prisiljena iznajmiti sobu u svom stanu, da bi se neočekivano počela zbližavati s novim sustanarima, muškarcem i njegovim devetogodišnjim sinom. Nagrada kritičarskog žirija FIPRESCI dodijeljena je španjolskoj triler-drami Otapanje scenaristice i redateljice Manuele Abril Martelli Salamovich, među ostalim i glumice koju smo upoznali kao jednu od dvije ravnopravne protagonistice filma Bog neće pomoći Hane Jušić. U svom drugom dugometražnom autorskom projektu ona donosi nenametljivo režiranu, uznemirujuću i vrlo sugestivnu priču o prijateljstvu dviju djevojčica koje 1992. grubo prekine nestanak jedne, da bi se u širem kontekstu Čile ocrtao kao zemlja opterećena teškim bremenom diktature, mnogih dugo skrivanih tajni i prešućenih zločina. Dok je nagradu za najbolji inozemni kratki film u programu CineCorto ponijela 20-minutna švicarska drama L’avant-poste 21 redateljice Camille Surdez, o djevojci kojoj dvije cimerice pokušavaju pomoći u nošenju s traumom obavljanja pobačaja, što uz dvojbe i nesigurnosti pridonosi učvršćenju njihova odnosa, u programu CroCorto, koji prikazuje hrvatske filmove kratkog metra, pobijedila je 8-minutna drama Držim te Ane Predan o sedmogodišnjoj djevojčici koja se ljeti na plaži sprijateljuje sa ženom u šezdesetima.

U cjelini, i ovogodišnji Cinehill, koji je potpisanom kritičaru povremeno izgledao kao atraktivna hipi zabava za filmofile, opravdao je visoka očekivanja, što mu daje dobar vjetar u jedra za sljedeća izdanja.